Prof. dr. sc. Aleksandra Horvat
Sažetak
U današnjem ozračju koje nije previše sklono brizi za jezik (vodeći dnevnici u zemlji dopuštaju ne samo tiskarske pogreške, već i sadržajne pogreške koje mijenjaju smisao napisanoga, društvene mreže omogućuju stvaranje i umnožavanje pogrešaka, jer pišu i objavljuju svi), pokrenut je projekt izrade stručnog knjižničarskog nazivlja. Nesklonom vremenu usprkos, čini se da u struci ipak postoji zanimanje za bazu nazivlja i da stručni nazivi nisu nevažni. Usustavljeno stručno nazivlje dopušta razumijevanje među stručnjacima, kao i razgovor sa stručnjacima drugih struka pa i s javnošću. Nazivi koji se javljaju u Rječniku knjižničarskog nazivlja, koji se izrađuje u sklopu projekta Struna Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, birani su iz jednog od osamdesetak odabranih vrela. Taj se broj može činiti velikim, ali treba imati na umu da su neka od tih vrela korištena za potvrđivanje samo jednog ili samo nekoliko naziva od 1839 koji su dosad uvršteni u bazu. Korištena vrela zanimljiva su po mnogim obilježjima, a u ovom izlaganju prikazat će se ona koja su poslužila kao izvor za najveći broj stručnih naziva. Uvršteni glazbeni nazivi odnose se uglavnom na pojedine vrste glazbenih djela u knjižničnom fondu, na stvaratelje glazbenih djela, na glazbenu knjižnicu i glazbenu zbirku, organizaciju za kolektivno ostvarivanje prava te kodove za označavanje glazbenih djela.
Ključne riječi: knjižničarsko nazivlje, terminologija, projekt Struna